Gorana Goca Babić iz Prijedora, ponosna je majka četiri kćerke. Goca je majka najmlađe kćerke Jovane, zatim Đurđine, Nataše i najstarije, a po ponašanju najmlađe Jelene. Majka Gorana, koja drugima može biti samo uzor, kada je u pitanju majčinstvo, odlučila se za još jedan hrabar korak, postala je hranitelj djevojčici Ivani. S obzirom na tu činjenicu, Gorana je majka ne četiri, već pet kćeri.

Rodom Banjalučanka, upoznavši sadašnjeg supruga, i nakon ulaska u bračnu zajednicu, odlučila je da po prvi put postane majka. Prije 23 godine, relativno mlada, Gorana je na svijet donijela djevojčicu Jelenu. Već u prvim momentima, kako i Gorana sama kaže, osjetila je najsnažniju i najkompleksniju vezu koja u prirodi postoji, vezu sa svojom kćerkicom. Jelena je kao i većina beba, od rođenja, izgledala kao vesela djevojčica. Kao i sve majke, da nešto nije u redu sa bebom , prvo je uočila Gorana. Skupljena lijeva ručica, Goranu je natjerala da potraži stručnu pomoć.

„Nakon što sam skupila hrabrosti, potražila sam stručno mišljenje i pomoć od ljekara. Kada sam otišla kod fizijatra i nakon obavljenog pregleda, saznala sam gorku istinu. Saznala sam da moja Jelena ima jednu vrstu paralize, oštećenje lijeve strane tijela. Iako mi je na početku bilo jako teško, to me nije obeshrabrilo. Moja uloga majke, dobila je na još većem značaju“.

Prvorođenče, sada četrdesettrogodišnje Gorane, Jelena, prohodala je tek sa osamnaest mjeseci. I kada su Gorana i njen suprug pomislili, da je problemima došao kraj, sa Jelenine nepune dvije godine, njeni zdravstveni problemi su se dodatno zakomplikovali.

„I sada se sjećam jako dobro te noći. Desilo se to uoči Jeleninog drugog rođendana. Probudilo me njeno, da se tako izrazim, krkljanje. Jelena se sva tresla, oči su joj bile prevrnute, bila je bez svijesti. Bez razmišljanja sam je uzela u naručje, te smo je suprug i ja odvezli u bolnicu. Nakon bolnice, uz uputu, uputili smo se u banjalučki Klinički centar. Dodatno su joj uvedeni lijekovi, bili smo u neizvjesnosti. Jeleni je je dijagnostikovana epilepsija. A u desetoj godini Jelena se podvrgla i operativnom zahvatu, produženja tetive na nozi“.

Podizanje djeteta je jako teška misija. Za Goranu je ta uloga bila, a i dalje je jako teška. Sva ta iskušenja, svi zdravstveni problemi u Jeleninom djetinjstvu, pa i kasnije, nisu slomili Goranu. Naprotiv, od nje su napravili uzornu majku, koja  svoju Jelenu hrabro čuva i brani od okoline i raznih situacija . Da je i te kako uzor, govori i činjenica da se Gorana odlučila opet ostvariti kao majka, i to  ne  još jednom, već još tri puta.

Jelena sada ima 23 godine. Izrasla je u vječito neiskvareno dijete. Jelena je djevojka sa višestrukim smetnjama. Vječito dijete, koje već na prvi pogled uzvraća sa toliko neiskvarene ljubavi i emocija, korisnik je Dnevnog centra Udruženja roditelja djece s posebnim potrebama „Neven“. Kako bi konstantno bila uz svoju Jelenu, ali i sa ostalom vječitom djecom sa istim problemima, Gorana je takođe svakodnevno u ovom udruženju, kao i volonter.

„Sada već 23 godine, uspješno se borim sa raznim problemima i poteškoćama, koje su me kroz život pratile, i to sve zbog toga da mojoj Jeleni maksimalno olakšam život i životno okruženje. Vjerujte mi, nije nikako lako. I dalje kod nas postoje predrasude prema osobama s poteškoćama u razvoju. Često smo u prilici da našu djecu okruženje gleda sa sažaljenjem. A mi kao roditelji, i oni kao djeca, ne tražimo to. Naprotiv, želimo biti ravnopravni sa ostalom populacijom u našem okruženju. Imamo sreću što smo dio ovog udruženja, gdje zajedno sa našom djecom možemo raditi na njihovoj inkluziji i ravnopravnosti.“

Vječita djeca, što i jesu Jelenini drugari iz udruženja, kao i sama Jelena, simbol su svakodnevne borbe, borbe da se i njihovo postojanje napokon učini ravnopravnim. Tokom raznih aktivnosti, pa i kroz Inkluzivno preduzetništvo, projekat koji realizuje Fondacija „Zajednički put“, oni nanovo pokazuju i dokazuju koliko vrijede i koliko su izrazito kreativna bića. Dokazuje to i naša junakinja Jelena, koja i pored deformiteta na ruci, svaki atom energije koristi da bi nanizala perlu po perlu, te kako bi napravila posebno ali unikatno djelo.

„Ovakve aktivnosti, kao što je i projekat koji realizujete zajedno sa našim udruženjem, dokaz su da i dalje postoje društveno-odgovorne organizacije kojima je i populacija kao što je i moja Jelena jako bitna. Kao Fondacija, tako i mi u Nevenu, želimo na isti način raditi i ubuduće, sve u cilju da naša djeca budu priznatija u našoj sredini i društvu“.

Koja je Gorana veličina kao majka, dokazuje i to, da pored svoje četiri kćeri, ima vremena starati se i za petu djevojčicu Ivanu, koju je sudbina dovela upravo u Goraninu kuću. Gorana poručuje, svoju mezimicu Jelenu, koju je zavoljela, ne u momentu kada ju je rodila, već ranije-u momentu kada ju je poželjela, braniće i dalje, čuvati i svu moguću pažnju joj posvećivati. Kako i sama kaže, zbog svoje Jelene, zbog koje je postala i bolji čovjek, rušiće sve moguće prepreke, kao i do sada. Ne brine Gorana samo o Jeleni, i ostalim kćerkama. Ova nadasve hrabra majka, svakodnevno brine i o ostalim korisnicima Udruženja „Neven“, kojima je takođe jako veliki oslonac, podrška, ili ti, kako ju je oni sami zovu- TETA GOCA!